Informativni list o umjetnosti Ota Ward "ART bee HIVE" vol.23 + bee!

Izdato 2025. januara 7

vol. 23 ljetno izdanje

Informativni list o kulturnoj umjetnosti Ota Ward "ART bee HIVE" tromjesečni je informativni list koji sadrži informacije o lokalnoj kulturi i umjetnosti, a koje je novo udruženje za promociju kulture Ota Ward objavilo od jeseni 2019.
"PČELINA" označava košnicu.
Zajedno s izvještačem s odjeljenja "Mitsubachi Corps" okupljenim otvorenim regrutiranjem, prikupljat ćemo umjetničke informacije i dostavljati ih svima!
U "+ pčela!", Objavit ćemo informacije koje se ne mogu unijeti na papir.

Umjetnik: Kipar Motoyoshi Watanabe + pčela!

Umjetničko mjesto: Čitaonica Saito + pčela!

Buduća pažnja EVENT + pčela!

Stvaranje trajnih utisaka i prostora povezuje ljude i prostore. To je javna umjetnost.
"Skulptor Motoyoshi Watanabe"

Kipar sa sjedištem u zgradi studija "HUNCH" u Nishi-Kamata.Motoyoshi WatanabeWatanabe MotokaNjegova glavna tema je odnos između urbanog prostora i ljudi. Stvara skulpture uglavnom u javnim prostorima kako bi pomogao ljudima da se duhovno povežu s urbanim prostorima.

Watanabe i njegov rad "SRRC #004" (2023) u studiju HUNCH ⒸKAZNIKI

Mislim da su umjetnost i pejzaži važni u svakodnevnom životu.

Gospodin Watanabe je poznat kao umjetnik javne umjetnosti po svojim skulpturama. Možete li nam reći nešto o javnoj umjetnosti i vašoj temi "odnos između urbanog prostora i ljudi"?

„Tokio je čist, funkcionalan, a pritisak informacija je veoma jak. Na primjer, ljudi su nagurani u prekrasne vozove koji se prevoze tačno na vrijeme. Unutrašnjost vozova je ispunjena visećim reklamama. Stalno nam se pokazuju stvari poput: 'Ovako će ti izgledati život. Trebao bi ovo kupiti.' Pitam se da li je to urbani prostor za ljude.“Mislim da su razigranost, osjećaj da je svaki dan zabavan, vezanost za grad i dodavanje boje životu svake osobe važni. To povezuje ljude i prostore stvarajući dugotrajne utiske i prostore koji se razlikuju od funkcionalnosti i racionalnosti. To je ono što je javna umjetnost.

To je umjetnost koja obogaćuje svakodnevni život.

"Divno je za ljubitelje umjetnosti ići u muzeje i galerije kako bi vidjeli umjetnost koju vole. Međutim, to je slučaj samo za odabrane. Mnogo je ljudi koji nikada nisu bili u muzeju kao djeca. Vjerujem da su umjetnost i pejzaži u svakodnevnom životu važni u modernom društvu. Želim istražiti umjetnost i način na koji se umjetnost treba doživjeti, a u kojem mogu uživati ​​ljudi koji nikada nisu posjetili muzej ili galeriju.""

"VI we." (Shibuya MIYASHITA PARK 2020.) foto Hiroshi Wada

Oblici životinja mogu komunicirati s mnogim ljudima, nadilazeći jezik, religiju i kulturu.

Zašto mislite da u vašem radu ima toliko skulptura životinja?

"Nije to zato što volim životinje. To je zato što mislim da životinjski oblik može komunicirati s mnogim ljudima, prevazilazeći jezik, religiju i kulturu. Ljudi imaju sposobnost antropomorfizirati neljudska bića, projicirati vlastite osjećaje na njih, pročistiti se, pokazati saosjećanje prema drugima i koristiti svoju maštu za razvoj priče. Kada napravite skulpturu čovjeka, ona na kraju postaje nešto drugo. S ljudima se vežu različita kulturna značenja, poput ere, spola i mode. Životinje su neutralne."

Među životinjama, skulpture čimpanza su posebno impresivne.

"Također stvaram djela koja prikazuju medvjede, ali čimpanze su strukturno slične ljudima. Oni nisu životinje koje hodaju na četiri noge, već stvorenja koja mogu hodati na dvije noge i koristiti ruke. Oni su najbliži ljudima, ali nisu ljudi. Čimpanze su stvorenja s kojima ljudi najlakše mogu saosjećati."

Što se tiče boja, ističu se žuti radovi.

„Mislim da je žuta boja koja uzdiže, a žuta boja je čini pozitivnom, uzdižućom skulpturom.“Nedavno sam koristio fluorescentnu žutu boju. Fluorescentne boje su veoma zanimljive. Postoji svjetlost izvan vidljivog raspona za ljude, kao što su ultraljubičasti i infracrveni zraci, a fluorescentne boje su svjetlost koja se pretvara izvan vidljivog raspona u vidljivu svjetlost. One ne emituju svjetlost u originalnoj boji, već pretvaranjem energije i promjenom talasne dužine. Izvorno se ova boja koristila za skretanje pažnje na stvari, tako da ima dobru vidljivost. Koristi se i za heliodrome, tako da je veoma izdržljiva. Idealna je za postavljanje javne umjetnosti na otvorenom.

Fotografija “SRR” Kohei Mikami

Postaje javno mjesto jer je udobno.

Šta znači javno?

"Samo zato što postoji javni prostor ne znači da je javan. Morate razmišljati o tome šta ljudi žele i kako im možete pružiti ugodnost. Mjesto postaje javno jer je ugodno. Trenutno postoji mnogo 'javnih' mjesta koja su jednostavno prostor. Važno je razmišljati o tome šta će se raditi u tom prostoru, kakvi će ljudi biti tamo i koje bi emocije bile najbolje. Mislim da je to perspektiva umjetnosti."

„Pronađimo svoju sreću“ (Grad Zhongshan, Kina 2021.) fotografija UAP-a

To također otvara nove perspektive o svakodnevnim prostorima.

Recite nam nešto o vašem projektu slobodnog premještanja velikih skulptura po gradu.

"Preuređenje grada i urbani prostor već su odlučeni od strane ljudi koji nisu ljudi koji koriste grad. Isto važi i za javne umjetničke skulpture. Nakon što umjetnik, klijent ili umjetnički direktor donese odluku, ona se ne može promijeniti. Ali šta ako je skulptura koja je ovdje premještena tamo? Tražimo od ljudi da isprobaju kako se mijenja krajolik. Pomicanjem skulpture, postaju očigledne različite mogućnosti za grad. Rađaju se drugačiji osjećaji i emocije nego inače."

Kakva je bila zapravo reakcija?

"Bilo je jako dobro. Postajalo je sve zanimljivije i teško je bilo odlučiti se na koji festival ići. Festival smo održali i u gradu Kamata u okrugu Ota."山車だしTako je (smijeh). Važno je promijeniti krajolik koji smo navikli vidjeti svaki dan. To stvara nove perspektive o svakodnevnim prostorima i čini sve fleksibilnijima. Osjećam da smo stvorili još veću vezanost za grad i uspomene."

ⒸKAZNIKI

Ako ste se zabavili ili imali uspješno iskustvo, to vam može pomoći kada vremena postanu teška.

Recite nam nešto o vašim radionicama za djecu.

"Počeo sam ovo nakon Velikog zemljotresa u istočnom Japanu. Odmah nakon katastrofe, to me je natjeralo da razmišljam o tome šta je umjetnost i šta radimo. Išao sam u pogođena područja sa svojim prijateljima i slušao mnogo priča. Bilo je jasno vidjeti da su vremena teška za sve i da je teško posvetiti mnogo vremena djeci. Zato sam pomislio da bismo možda mogli pružiti malo uživanja djeci kroz umjetnost i pokrenuo sam radionice. Želim da djeca iskuse čistu radost stvaranja stvari. Mnogo toga se dešava u životu, ali ako imate čak i jedno sjećanje na nešto što vas je usrećilo ili je prošlo dobro, to vam može pomoći da dobijete snagu kroz teška vremena."Čak i nakon što se katastrofa smirila, vjerujem da je važno biti uključen u rad s djecom koja će na svojim ramenima nositi buduće generacije, pa stoga i dalje održavam radionice za djecu na raznim mjestima.

"Potan" (Dječji park Ota City Yaguchi Minami 2009.)

Komunikacija je nadohvat ruke i ukorijenjena u svakodnevnom životu.

Molimo vas da nam kažete svoje utiske o Nishi-Kamati.

"Prošlo je sedam godina otkako sam ovdje otvorio svoj studio. Nishi-Kamata je najbolji. To je grad barova, ali nema ni naznake nasilja. Nekako je mirno. Mislim da je to zato što je ukorijenjeno u svakodnevnom životu, a komunikacija je nadohvat ruke. Na ljudskoj je razini (smijeh). Samo siđite s glavne ulice i naći ćete okolno područje. Taj osjećaj raznolikosti je zaista ugodan. Takav prostor je vrlo važan za grad."

Na kraju, pošaljite poruku našim čitaocima.

"Ovaj studio koristimo kao mjesto za našu dječju radionicu, Mo! Asobi. Sam dolazak u umjetnički studio je zanimljivo iskustvo i zabavno je vidjeti sve vrste alata. Čak i pronalazak jednog alata koji vam privuče pažnju pomoći će vam da proširite svoj svijet. Nadamo se da ćete doći i posjetiti nas."

Profil

U HUNCH ateljeu, gdje su izloženi razni pribor i alati ⒸKAZNIKI

Rođen u Date Cityju, Hokkaido, 1981. godine. Njegova glavna djela uključuju prilaz hramu Hodo Inari, Sarumusubi Sando (Ginza, 2016.), simboličku umjetnost stijene za penjanje u parku MIYASHITA, YOUwe. (Shibuya, 2020.) i veliku skulpturu visoku 5.7 m, Find Our Happiness (Zhongshan, Kina, 2021.).

ホ ー ム ペ ー ジ

Instagram

Eksperimentalno pozorište ZOKZOK

Dolazi u Sapporo ljeta 2025. Generalni direktor: Motoyoshi Watanabe
Planirano je da se otvori u okrugu Sousei East u Sapporu kao kompleks koji kombinuje umjetnost i igru. Umjetnici iz različitih oblasti, uključujući muziku, modu i pozorište, okupit će se kako bi razvili širok spektar umjetničkih projekata.
Adresa: 7-18-1 Odori Higashi, Chuo-ku, Sapporo, Hokkaido

ホ ー ム ペ ー ジ

Želim stvoriti mjesto gdje se ljudi mogu sresti licem u lice i učestvovati u aktivnostima.
"Čitaonica Saito"

Čitaonica Saito otvorena je u novembru 2023. godine u stambenoj četvrti smještenoj između trgovačke ulice Oshiro-dori i hrama Hasunuma Kumano. Sa vratima od cijelog stakla, betonskim podom od zemljanog materijala i izloženim drvenim gredama, ova privatna biblioteka je moderna, ali i pomalo nostalgična. Razgovarali smo s vlasnikom, Sadahirom Saitom, i njegovim sinom, arhitektom Yoshihirom Saitom, koji je bio zadužen za prostorni dizajn.

Cijela trgovina je poput ulaza, otvorenog i prozračnog izgleda.

Knjige se ne razlikuju od smeća ako se samo odlože. To bi bilo rasipanje.

Molimo vas da nam kažete šta vas je inspirisalo da pokrenete Saito čitaonicu.

Jošihiro: „Moj otac je prvobitno bio japanski učitelj. Imao je nevjerovatnu kolekciju knjiga još od mog djetinjstva. Bilo je toliko knjiga da se kuća naginjala na jednu stranu. Iznajmili smo skladište, a i druga kuća je bila prepuna knjiga. Knjige se ne razlikuju od smeća ako se samo odlože (smijeh). To je rasipanje. Mislio sam da bi bilo dobro da ih posudim lokalnom stanovništvu i stvorim mjesto gdje bi se ljudi mogli okupljati oko knjiga. Želio sam mjesto za rad, ali početni okidač je bio to što sam želio da svi vide ove stvari koje se rasipaju - očevu kolekciju knjiga.“

S lijeva: Yoshihiro, Sadahiro i Hikki.

Moderan, a opet nostalgičan i topao prostor

Nije dovoljno otmjeno da bi se nazvalo bibliotekom. Malo je neugodno, pa sam ga nazvao čitaonicom.

Zašto ste odlučili da je nazovete Čitaonica umjesto Biblioteka?

Sadahiro: „Broj knjiga koje sadrži i prostor koji ima nisu dovoljno impresivni da bi se nazvala bibliotekom. Mislio sam da je to pomalo neugodno, pa sam je nazvao čitaonicom (smijeh). Također, nazvao sam je po čitaonici Yamamoto*, privatnoj školi za kineske klasike i farmakopeju* koja je postojala u Kjotu u kasnom Edo periodu.“

Jošihiro: „Čitaonica Yamamoto nije bila samo mjesto za čitanje, već mjesto gdje su se ljudi mogli okupljati, istraživati ​​i proučavati razne stvari. Nazvao sam je Čitaonica Saito jer sam želio da postane mjesto gdje bi se mogle održavati izložbe i razni umjetnički događaji. Promijenio sam kanji za 'Saito' u hiraganu jer nisam želio da zvuči previše ukočeno. Želio sam da to bude mjesto gdje mogu doći čak i mala djeca, a gdje mogu doći i bake i djedovi.“

Sadahiro: "Ovdje možete čitati knjige, a dostupne su i za posudbu. Posudbe su besplatne i u principu traju mjesec dana."

Period pozajmljivanja je dug. Čak i u javnim bibliotekama, to je samo oko dvije sedmice.

Jošihiro: „Nemate nužno puno slobodnog vremena za čitanje. A ozbiljne knjige poput ovih ovdje se dugo čitaju (smijeh).“

Molimo vas da nam kažete nešto o žanrovima, djelima i umjetnicima s kojima radite.

Sadahiro: „Bio sam učitelj klasične književnosti, tako da postoji mnogo knjiga vezanih za klasike. Ima i mnogo antičke historije, folklora i geološke historije.“"

Jošihiro: "U blizini ulaza nalaze se opšte knjige, a specijalizovanije knjige prema stražnjem dijelu. Ljudi koji vole knjige ih zaista vole i rado ih pažljivo razgledaju. Imam kolekciju specijalizovanih knjiga vezanih za dizajn i arhitekturu. U blizini ulaza nalaze se i knjige u mekom povezu i nove knjige. Ima i knjiga za djecu."

Prostor kafića s atraktivnim borovima

Stolica napravljena od starog temelja

Mislim da je ključno ne koristiti ga u istu svrhu kao prije.

Dizajn enterijera i prostora je takođe atraktivan.

Yoshihiro: "Izvorno je to bila obična kuća. Ako uklonite pod i plafon, postaje otprilike ove veličine. Japanske zgrade su podijeljene na sobe, ali ako ih sve uklonite, može postati jedan prostor. Naravno, to je stara zgrada, pa je dodano neko ojačanje, ali mislim da će korištenje kao jedne sobe otvoriti mnogo mogućnosti. Može se koristiti za događaje ili filmske večeri. Zapravo, u Tokiju još uvijek ima mnogo praznih kuća i ljudi se bore s tim. Dugo sam razmišljao o tome mogu li stvoriti prototip koji bi odgovorio na to pitanje. Ne znam jesam li uspio, ali upravo s tom idejom na umu sam dizajnirao ovo mjesto."

Možete li nam reći nešto o ponovnoj upotrebi starih kuća?

Jošihiro: „Mislim da je ključno ne koristiti ga u istu svrhu kao što je prvobitno bio. Prilično je teško koristiti praznu kuću kao stambeni prostor. Performanse su potpuno drugačije od trenutnih stambenih objekata. Svi misle: 'Novi stan ili kondominij bi bio bolji.' Međutim, javni prostor poput ovog ne treba performanse stambene kuće. Može podnijeti malo vrućine ili hladnoće, i u redu je čak i ako nema vodovoda. Mislim da bi neki ljudi bili malo oklijevajući da žive u njemu. Bilo bi lako prenamijeniti ga u radno mjesto, biblioteku poput ove ili kafić. Mislim da su ovakve ideje neophodne.“

Izložbeni i događajni prostor na drugom spratu

Pokretanje čitaonice Saito nam je pomoglo da se povežemo s lokalnom zajednicom.

Pored aktivnosti u biblioteci, koje još događaje organizujete?

Yoshihiro: „Ovdje postoji i drugi sprat. Prošle godine, tokom Zlatne sedmice, koristili smo drugi sprat kao galeriju za održavanje događaja i izložbe fotografa i pisca Shimizua Hirokija* pod nazivom „Čitaonica fotografija“. Tema je bila da su fotografije nešto za čitanje, a knjige nešto za gledanje, te je on održavao radionice o tome kako gledati fotografije i kako pronaći knjige. Koristili smo je kao galeriju tokom dana, a uveče je Shimizu održavao razgovore pozivajući umjetnike i pisce s kojima je želio razgovarati. Nakon toga, uveče smo je pretvorili u bar i svi su ponovo razgovarali uz piće. Ovo je bio naš najveći događaj do sada i to je bio onaj na kojem smo mogli uraditi najviše od onoga što smo željeli. To je onaj koji je na mene ostavio najveći utisak. Što se tiče manjih događaja, filmske projekcije održavamo dva puta mjesečno.“

Ko bira filmove koji će se prikazivati?

Sadahiro: (Na osnovu mišljenja redovnih gledalaca) "Ja sam taj koji ovo radi. Održavamo sesije razgovora nakon projekcija. Mnogo je društvenih i historijskih faktora utkanih u pozadinu filma. Različiti ljudi imaju različite perspektive o filmu. Mislim da je vrlo značajno razgovarati s ljudima koji su gledali isti film."

Kakve su reakcije lokalnog stanovništva otkako ste svoj dom pretvorili u ovaj prostor?

Sadahiro: "Ovo mjesto je potpuno vidljivo izvana. Unutra se nalaze redovi polica za knjige prepunih knjiga. Ljudi dolaze i gledaju sa znatiželjom, pitajući se čemu ovo mjesto služi, ali također kažu da je teško ući. Dozivam ljude koji svrate govoreći: 'Molim vas, uđite.' Ovo područje se urbanizira i nemam nikakve odnose sa svojim susjedima. Ako se preselim dvije ili tri kuće dalje, gotovo je nemoguće reći šta se dešava (smijeh)."

Imaš li tamo nekih starih prijatelja ili poznanika?

Sadahiro: "Više nemam mnogo starih poznanika. Pokretanje Saito čitaonice mi se čini kao da sam uspio uspostaviti neke veze s lokalnom zajednicom. Živim ovdje još od osnovne škole. Ovaj grad je oduvijek bio prizeman i to se nije promijenilo, ali se broj stanova i kondominija dramatično povećao. Mnogo je više samaca, ljudi koji su se odselili od kuće zbog posla, mladih i stranaca. Gotovo da nema interakcije sa susjedima. Mislim da je to situacija u kojoj se nalazimo."

Bilo bi sjajno kada bi se ljudi mogli povezati jedni s drugima dok se bave kulturnim aktivnostima.

Recite nam o svom budućem razvoju i izgledima.

Sadahiro: „Kao što sam ranije rekao, moderni ljudi gotovo da nemaju nikakve društvene interakcije sa svojim susjedima, te su fragmentirani i izolirani. Mislim da se mnogo toga može uraditi u online prostoru, ali želim da ovo bude mjesto gdje se ljudi mogu sresti licem u lice u stvarnom životu. Mislim da je važno imati drugi svijet koji je drugačiji od našeg svakodnevnog života. Iako je možda mali, nadam se da će ovo mjesto poslužiti kao baza za kulturne aktivnosti i pružiti mjesto gdje ljudi mogu uspostaviti veze.“

*Čitaonica Yamamoto: Konfučijanski ljekarYamamoto FuzanYamamoto HozanPrivatna škola otvorena je u Kjotu krajem Edo perioda od strane , koji je bio baza studija prirodne historije u zapadnom Japanu.
* Medicinsko herbalizam: Proučavanje farmakologije usmjereno na drevne kineske biljke. U Japan je uvedeno tokom perioda Heian i dostiglo je svoj vrhunac tokom perioda Edo. Išlo je dalje od prevođenja i tumačenja kineskih knjiga o bilju i razvilo se u akademsko polje koje je imalo za cilj proučavanje biljaka i životinja porijeklom iz Japana, te proučavanje prirodne historije i nauke o proizvodima.
*Hiroki ShimizuShimizuyukiRođena u prefekturi Čiba 1984. godine. Diplomirala je na Odsjeku za film i nove medije na Umjetničkom univerzitetu Musašino 2007. godine. Fotografkinja i grafička dizajnerica. Dobitnica nagrade Miki Jun 2016. godine. Dobitnica velike nagrade R-2018 Literature Award for Women by Women 18. godine za djelo "Tesaguri no Kokyuu".

Čitaonica Saito

• Adresa: 6-6-1 nkt611 1F, Nishi Kamata, Ota-ku, Tokio
• Pristup/6 minuta hoda od linije Tokyu Ikegami “Hasunuma Station”
• Radno vrijeme: srijeda i petak 14:00-18:00
  Subota i nedjelja 10:00-18:00
  (Kafić) Samo nedjeljom 11:00-17:00 (posljednja narudžba 16:30)
• Zatvoreno: utorkom i četvrtkom

ホ ー ム ペ ー ジ

Instagram

Budući istaknuti događaji +bee!

Buduća pažnja KALENDAR DOGAĐAJA Mart-April 2025

Predstavljamo proljetne umjetničke događaje i umjetničke spotove predstavljene u ovom broju.Zašto ne odete na kratku udaljenost u potrazi za umjetnošću, a da ne spominjemo susjedstvo?

Molimo provjerite svaki kontakt za najnovije informacije.

Bojim svoje srce: Izložba umjetnosti i zanata za 6. razred osnovne škole Ota City Minemachi

Ovaj projekat će predstaviti izložbu radova koje je kreiralo 6 učenika šestog razreda iz Osnovne škole Minemachi Ota Ward, zasnovanih na temi "Kokoro Momo" (uzorci srca). Na osnovu posebnog časa koji podučava o razlici između galerije i umjetničkog muzeja, učenici će zapravo iskusiti proces planiranja izložbe u galeriji. Pored toga, slikar zapadnog stila Inoue Juri, diplomirani student škole i aktivan član Umjetničkog udruženja Shudaika i Udruženja umjetnika Ota Ward, također će učestvovati u času, a biće i sponzorisana izložba na istu temu.

Svijet je povezan muzikom ~Dan za doživljaj Afrike~
Afrički UŽIVO za djecu i odrasle

Izložen je širok spektar afričkih instrumenata! Tu je ritam, tu je ples, tu je pjevanje. Nastup uživo gdje možete osjetiti jedinstveni ritam cijelim tijelom.

Daisuke Iwahara

お 問 合 せ

Odjel za odnose s javnošću i javno saslušanje, Odjeljenje za promociju kulturne umjetnosti, Udruženje za promociju kulture Ota Ward