Informativni list o umjetnosti Ota Ward "ART bee HIVE" vol.10 + bee!

Izdato 2022. januara 4

vol.10 Proljetno izdanje

Informativni list o kulturnoj umjetnosti Ota Ward "ART bee HIVE" tromjesečni je informativni list koji sadrži informacije o lokalnoj kulturi i umjetnosti, a koje je novo udruženje za promociju kulture Ota Ward objavilo od jeseni 2019.
"PČELINA" označava košnicu.
Zajedno s izvještačem s odjeljenja "Mitsubachi Corps" okupljenim otvorenim regrutiranjem, prikupljat ćemo umjetničke informacije i dostavljati ih svima!
U "+ pčela!", Objavit ćemo informacije koje se ne mogu unijeti na papir.

Umjetnička osoba: Namještaj i alati Predsjednik Društva unutrašnje istorije / Registrovano materijalno kulturno dobro Kazuko Koizumi, direktor Showa Living Museum + bee!

Shotengai x Art: Prodavnica slikovnica u kojoj možete uživati ​​u čaju "TEAL GREEN in Seed Village" + pčela!

Buduća pažnja EVENT + pčela!

Namještaj nije priznat kao kulturno dobro ili umjetničko djelo u Japanu
"Predsjednik Indoor History Society Indoor Tools / Registrirana materijalna kulturna dobra Showa Living Museum Direktor, Kazuko Koizumi"

Showa Living Museum, koji čuva i otvara kuće običnih ljudi izgrađene 26. godine zajedno sa kućnim potrepštinama.Direktor, Kazuko Koizumi, također je istraživač istorije dizajna interijera japanskog namještaja i istorije života koji predstavlja Japan, koji je predsjednik Društva za istoriju interijera namještaja i alata.U previranju poslijeratnog perioda, susret sa sandai kovčegom vodio je put japanskog istraživanja namještaja.

Nekada je svaki region izrađivao unikatni namještaj.

Čuo sam da ste osnovali kompaniju za dizajn namještaja nakon studija zapadnog slikarstva na Joshibi Univerzitetu za umjetnost i dizajn.

„Bila je 34. godina. To je mala firma sa samo troje ljudi, predsednik i ja, a ja sam je dizajnirao. Bavio sam se i knjigovodstvom i dizajnom. Tada je nivo nameštaja generalno bio veoma nizak. Popularan je bio namještaj sa furniranim pločama sa obje strane drvenog okvira zvanog fleš konstrukcija. Pošto je u ratu sve izgorjelo i ništa nije ostalo, sve je u redu bez obzira na kvalitet. Pitao sam se može li se nešto uraditi."

Recite nam o svom susretu sa Sendai sanducima i japanskim namještajem.

„U to vreme sam išla u Japanski muzej narodnih zanata * u Komabi. S vremena na vreme sam bila u Muzeju narodnih zanata od kada sam bila devojčica. Razgovarao je sa mnom dok sam jeo pirinčane krekere. Kada sam otišla na posao o namještaju, kustos mi je rekao da izgleda da Sendai pravi zanimljiv namještaj.
Pa sam otišao u Sendai.Ujutro sam stigao u Sendai i otišao na ulicu gdje su se nizale prodavnice namještaja, ali sve radnje su bile pune samo zapadnih komoda.Bio sam razočaran što je to tako drugačija stvar, a kada sam odjednom pogledao pozadi, tamo je bila osoba koja je popravljala nešto staro.Zamolio sam ga da mi kaže da još uvijek pravi starinske sandai škrinje i odmah sam ga pitao.Kada sam bila u poseti, iznenadila sam se da je mlada devojka došla iz Tokija, a moj stari muž mi je pričao razne stare priče.Bio sam impresioniran toplinom ljudi koji se bave tradicionalnim radom u ruralnim sredinama ili humanošću ljudi koji su radili iskreno. "

Ostalo je mnogo zanatlija.

"Kuća je izvozila Sendai sanduke još od Meiji ere, pa se čini da su sandai sanduci bili poznati u inostranstvu. Bio je to dizajn koji se dopao strancima. Kada su trupe stigle u Sendai nakon rata. Međutim, sandai sanduci su bili traženi, a Nastavio sam da ih pravim. Ne samo u Sendaiju, već u stara vremena, unikatne škrinje su se pravile u različitim regionima, ali u eri Showa, standardizovane su u škrinje u Tokiju. , Osim sandai sanduka, on je nestao."

Sendai škrinja (u sredini) koja je postala dizajn zatvorenog prostora Ogiwara Miso soja sos Shop u gradu Shiogama
Ljubaznošću Instituta za istoriju života Kazuko Koizumi

Niko nije proučavao istoriju nameštaja.Svi su samouki.

Nakon toga, postao sam student istraživanja na Odsjeku za arhitekturu, Fakulteta inženjerstva, Univerziteta u Tokiju.Šta je bio okidač?

"Studirao sam istoriju nameštaja dok sam radio kao prodavnica nameštaja. Prva knjiga koju sam objavio bila je" Moderna istorija stanovanja "(Yuzankaku Publishing 34.) u dobi od 1969 godine. Drugi nastavnici o stanovanju Pisali su i ja pisali o nameštaju. Nadgledao prof. Hirotaro Ota iz istorije arhitekture na Univerzitetu u Tokiju. Postao sam student istraživanja istorije arhitekture."

Istraživali ste prije nego što ste otišli na koledž i objavili knjigu, zar ne?

„Da. Zato sam ozbiljno krenuo u istraživanje. Pošto je istraživanje istorije nameštaja bilo nerazvijeno polje, koristio sam istraživačku metodu istorije arhitekture i nastavio sa istraživanjem pipajući. Ja sam samouk. Kada sam počeo istražujući sebe, nisam bio potpuno zainteresovan za to jedno za drugim."

Nikoga nije zanimao namještaj.Nisam znao za kulturnu vrijednost.

Možete li govoriti o namještaju kao umjetnosti?

"Namještaj ima i praktične i umjetničke aspekte. Neki namještaj je praktičan, dok je drugi fin i kulturno vrijedan kao umjetnička djela. Međutim, namještaj je kulturno dobro u Japanu. Vrijednost nije priznata. Zove se Ryukoin u Daitokuji * u Kjoto.Tower headTatchuPostoji.Tajna pustinjaMitanTo je hram koji čuva mnoga nacionalna blaga kao što su čajna soba i Tenmoku zdjela za čaj.Postojao je jednostavan, lijep, visokotehnološki stol.OsnivačaKogetsu SotoiRakTo je pisaći sto koji je (1574-1643) koristio.Ova osoba je sin Tsuda Sōgyūa, majstora čaja zajedno sa Sen no Rikyuom i Imai Sokyuom.Kada sam pogledao u sto, otkrio sam da je to morus alba sto koji je dizajnirao Rikyu.To je radni sto koji se može označiti kao nacionalno važno kulturno dobro.Ryukoin je poznati hram sa brojnim nacionalnim blagom i posjećuju ga ljudi iz Agencije za kulturu, ali kako niko ne obraća pažnju na namještaj, on nije poznat niti ocjenjen. "

Rikyu Morus alba radni sto restaurirao Kenji Suda, živo nacionalno blago
Ljubaznošću Instituta za istoriju života Kazuko Koizumi

Ja ga cijenim kao stvar osnivača, ali nisam mislio da je to umjetničko djelo ili kulturno dobro.

"Postoji mnogo takvih primjera. Ovo je priča kada sam otišao u Manshuin * u Kjotu da saznam. To je hram u kojem je osnovan drugi princ princa Hachijo Tomohito, princ carske vile Katsura tokom Edoa. Rana arhitektura Shoin-zukuri u stilu Sukiya Shoin-zukuri je palata gospodara, Sukiya-zukuri je čajna soba, a ona koja je jedna je carska vila Katsura.
U uglu hodnika Manshuina bila je prašnjava polica.Malo je zanimljiva polica, pa sam posudila krpu i obrisala je.Što se tiče arhitekture, to je bila polica koju je izgradio Sukiya-zukuri Shoin.Do tada je namještaj aristokrata bio u stilu Shoin-zukuri, kao što je lakiranje.Za mekinje gornje vrećiceMeki brokatZenkinImao sam ivicu od brokata.To je također Shoin-zukuri.S druge strane, police su bile u stilu sukija i imale su golu drvenu površinu.Riječ je o polici koju je napravio Shoin u stilu Sukiya.Štaviše, to je vrijedna polica sa dugom istorijom koja je najranija i znate ko ju je koristio.Ali niko nije bio svjestan toga.Namještaj nije prepoznat kao kulturno dobro ili umjetničko djelo. Intervjuirao sam "Japanese Art Japanese Furniture" (Shogakukan 1977). "

Manshuin Monzeki polica
Ljubaznošću Instituta za istoriju života Kazuko Koizumi

Svi su bili svjesni toga.

„Japanski namještaj ima klasični stil, Karamono stil, sukiya stil, stil narodne umjetnosti i rad modernih umjetnika. Klasični stil su lakirani zanati kao što sam ranije spomenuo.Maki-eMakie·Urushi-eUrushie·RadenRadenMože se primijeniti itd.Namještaj koji koriste ljudi visokog ranga poput cara i aristokrata.Karamono stil koristi ružino drvo i ebanovinu s kineskim dizajnom.Sukiya stil koristi koru koja se razvila tokom čajne ceremonijeStolarijaStolarijaTo je namještaj od.Stil narodne umjetnosti je jednostavan dizajn i završna obrada koja se razvila među ljudima od Edo perioda do Meiji ere.Radovi modernih umjetnika pripadaju umjetnicima zanatstva od drveta još od Meiji ere.Do tada su namještaj izrađivali zanatlije, a umjesto pisca, postao je pisac u moderno doba.Namještaj dolazi u mnogo različitih vremena i vrsta i vrlo je zanimljiv. "

Nije li japanski namještaj historijski proučavan sve dok ga učitelj nije proučio?

„Da. Niko to nije radio ozbiljno. Stoga, kada sam napravio Istorijski park Yoshinogari, u zgradi su bili ljudi iz istorije arhitekture, ali niko nije znao za unutrašnjost, pa sam obnovio sobu. Niko to ne radi. mnogo nameštaja i unutrašnje istorije.
Drugi veliki dio mog rada je istraživanje modernog zapadnjačkog namještaja i restauracija i restauracija na temelju toga. "

Namještaj je napušten bez popravke.

Učitelj također radi na restauraciji namještaja u zgradama zapadnog stila, koje su proglašene važnim kulturnim dobrom u cijeloj zemlji.

"Arisugawa TakehitoArisugawa no MiyatakehitoRestauracija namještaja u vili Njegovog Carskog Visočanstva, Tenkyokaku, je prva.Bilo je to 56. (Showa 1981).Naravno, u arhitekturi važnih kulturnih dobara ostaje različit stari namještaj.Međutim, Agencija za kulturu ne označava namještaj kao kulturno dobro.Iz tog razloga, namještaj se baca kada se zgrada popravlja.U vrijeme restauracije, guverner prefekture Fukushima je rekao da je Tenkyokaku bio gospodin Matsudaira i da je bio rođak Arisugawanomije.Tako se činilo da je Tenkyokaku bio kao kuća njegovih rođaka, a namještaj je restauriran i restauriran pod direktnom kontrolom guvernera.Sa svim namještajem soba je postala živahna i lijepa.Kao rezultat toga, restauriran je i popravljen namještaj važnih kulturnih dobara širom zemlje.U blizini Ota Warda restaurira se namještaj nekadašnje palate Asaka, koja je postala muzej vrta.Od Yoshinogarija do bivše rezidencije palate Asaka, ja bih to trebao učiniti. "

Namještaj za restauraciju nekadašnje palače Asaka
Ljubaznošću Instituta za istoriju života Kazuko Koizumi

Recite nam o svojim budućim aktivnostima.

"Sada pišem istoriju korejskog nameštaja. Planiram da je napišem uskoro. I imam još jednu stvar koju zaista želim da napišem. Voleo bih da objavim dve knjige koje će biti kulminacija mog istraživanja."

Šta je sadržaj druge knjige?

"Ne mogu to još reći (smijeh)."

* Japanski muzej narodnih zanata: Planirao ga je mislilac Yanagi Soetsu i drugi 1926. godine kao bazu Mingei pokreta sa ciljem popularizacije novog koncepta ljepote pod nazivom "Mingei" i "zarade ljepoti za život". Otvoren je u 1936. uz asistenciju.Pohranjeno je oko 17000 novih i starih zanata iz Japana i drugih zemalja, kao što su keramika, obojeni i tkani proizvodi, proizvodi za lakiranje drveta, slike, proizvodi od metala, proizvodi za zidanje i pleteni proizvodi, prikupljeni Yanagijevim estetskim očima.

* Muneyoshi Yanagi: vodeći mislilac u Japanu. Rođen 1889. u današnjem Minato-kuu u Tokiju.Fasciniran ljepotom korejske keramike, Yanagi je odao počast korejskom narodu, otvarajući oči za ljepotu svakodnevnih predmeta ljudi koje su izradili nepoznati majstori.Zatim je, istražujući i sakupljajući rukotvorine iz cijelog Japana, 1925. skovao novu riječ za "Mingei" kako bi proslavio ljepotu narodnih zanata i ozbiljno pokrenuo Mingei pokret. 1936. godine, kada je otvoren Japanski muzej narodnih zanata, postao je prvi direktor. Godine 1957. izabran je za Ličnost za kulturne zasluge. Umro je 1961. godine za 72 godine.

* Hram Daitokuji: Osnovan 1315.Bio je razoren Oninskim ratom, ali se Ikkyu Sojun oporavio.Hideyoshi Toyotomi održao je sahranu Nobunage Ode.

* Taču: Mali institut u kojem su učenici čeznuli za vrlinom i postavili su je pored grobnice nakon smrti prvosveštenika Odere.Mali hram na tlu velikog hrama.

* Manshuin: Sagradio ga je u Hieiju tokom Enryaku ere (728-806) Saicho, osnivač budističkog sveštenika.U 2. godini Meirekija (1656.), princ Hachijo Tomohito, osnivač carske vile Katsura, ušao je u hram i premješten na sadašnju lokaciju.

* Tenkyokaku: Zgrada u zapadnom stilu izgrađena u blizini jezera Inawashiro kao vila za Njegovo Carsko Visočanstvo princa Arisugawa Takehita.Unutrašnjost zgrade, koja ima renesansni dizajn, prenosi miris Meiji ere.

Profil

Kazuko Koizumi u "Showa Living Museum"
Ⓒ KAZNIKI

Rođen u Tokiju 1933.Doktor inženjerskih nauka, predsednik Društva za nameštaj i alate za unutrašnju istoriju i direktor Živog muzeja Showa, registrovanog materijalnog kulturnog dobra.Istraživač istorije dizajna enterijera japanskog nameštaja i istorije života. Autor je brojnih knjiga kao što su "Istorija enterijera i nameštaja" (Chuokoron-sha) i "TRADICIONALNI JAPANSKI NAMEŠTAJ" (Kodansha International).Bivša profesorica na ženskom univerzitetu u Kjotu.

Showa Living Museum

• Lokacija / 2-26-19 Minamikugahara, Ota-ku, Tokio
• Pristup / 8 minuta hoda od "Kugahara Station" na Tokyu Ikegami liniji.8 minuta hoda od "Shimomaruko Station" na Tokyu Tamagawa liniji
• Radno vrijeme / 10: 00-17: 00
• Radno vrijeme / petak, subota, nedjelja i praznici
• Telefon / 03-3750-1808

ホ ー ム ペ ー ジ

Želim pažljivo povezati ljude i knjige
Prodavnica slikovnica u kojoj možete uživati ​​u čajuTEALTeal ZELENAzelena in sjemesjeme Rezidencijalno naseljeSelo"
Prodavnica: Yumiko Tanemura

Od stanice Musashi Nitta, prijeđite Kanpachi Dori i skrenite desno na kapiji vrtića, i vidjet ćete prodavnicu sa drvenim natpisom na bijelom zidu.Riječ je o radnji slikovnica "TEAL GREEN in Seed Village" u kojoj možete uživati ​​u čaju.Stražnji dio je kafić, a to je prostor u kojem se možete opustiti i sa djecom.

Želim maksimalno iskoristiti lokaciju knjižare u stambenoj četvrti.

Šta te natjeralo da počneš?

"Kugaharin Kugahara Sakaekai (Minamikugahara) imao je prvu zelenu boju. Bila je to jako lijepa radnja sa slikovnicama, pa sam išao tamo kao mušterija. Bilo je tako.
Kada sam čuo da će radnja biti zatvorena u januaru 2005. godine, zaista mi je nedostajao nestanak tako atraktivne radnje iz lokalnog područja.Pitala sam se šta da radim sa svojim drugim životom nakon što mi se odgoj djece smiri, pa sam godinu dana preuredila svoj dom i preselila se ovdje 1. marta 1. "

Recite mi porijeklo naziva radnje.

"Ime je dao prethodni vlasnik. Teal zelena znači tamno tirkizno na muškoj glavi teal. Bivši vlasnik je bio dizajner. Među tradicionalnim japanskim bojama. Čini se da je odabrao ovo ime.
Selo Inseeda je od mog imena, Tanemura.Tyr-Teal je odletio iz Kugahare i sletio u Chidori.A priču o selu sjemena = dolasku u Tanemurinu kuću napravio je prethodni vlasnik radnje u vrijeme otvaranja obnove. "

Možete li govoriti o knjigama kojima se bavite?

"Imamo oko 5 slikovnica i knjiga za djecu iz Japana i inostranstva. Imamo i razglednice i komplete pisama za pisce. Želim da napišeš pismo. Uostalom, rukom pisana pisma su lijepa. ."

Recite nam koncept i karakteristike trgovine.

„Želim da maksimalno iskoristim lokaciju knjižare u stambenoj četvrti. Želim da se kupci osjećaju bliže svijetu knjiga tako što će održati ugodan događaj jedinstven za ovu radnju."

Prodavnica: Yumiko Tanemura
Ⓒ KAZNIKI

Mislim da je moguće shvatiti suštinu toga jer se radi o odrasloj osobi koja ima različita životna iskustva.

U čemu je čar svijeta knjiga?

"Kada sam od malih nogu bila zabrinuta, osjećam da sam prevazišla riječi u knjizi. Želim da i djeca, ali i odrasli, naiđu na takve riječi. Djeca i odrasli, a kamoli djeca, imaju razna iskustva. Mogu" ne radi sve, pa želim da iskoristiš svoju maštu u knjizi da doživiš više. Želim da živiš bogat život."

Želite li da je čitaju i odrasli i djeca?

"Mislim da odrasli koji imaju različita životna iskustva mogu dublje shvatiti suštinu toga. Često se dešava da odrasli shvate stvari koje nisu primjećivali kada su bili djeca. Knjige su ograničene riječi. Zato što je napisano, ja mislite da ćete više kao odrasla osoba osjetiti svijet iza te riječi.
Teal Green također drži knjižni klub za širu javnost.To je susret na kojem odrasli čitaju biblioteku dječaka i dijele svoje utiske. „Kada sam ga čitao kao klinac, izgledalo je kao strašna osoba koja ne zna šta će taj lik uraditi, ali kada sam je pročitala kao odrasla, vidim da postoji razlog da ta osoba to uradi.Način na koji sam se osjećao bio je sasvim drugačiji nego kad sam bio dijete. Mislio sam da ćete, ako pročitate istu knjigu mnogo puta u životu, vidjeti nešto drugačije. "

Nadam se da će ljudi shvatiti da je svijet slikovnica zabavan.

Djeca mogu poboljšati svoju maštu, a odrasli mogu duboko razumjeti svijet jer su iskusili život.

"Tako je. Samo želim da djeca uživaju samo dok su djeca, ne razmišljajući o teškim stvarima. Odrasli žele da budu korisni, ali to je čisto slikovnica. Nadam se da će ljudi shvatiti da je svijet zabavan."

Koji su kriteriji za odabir umjetnika i radova kojima se bavite?

"To je slikovnica, pa je slika prelepa. I to je tekst. Važno je i da se lako čita naglas. Često biram priču koja ima simpatičan završetak koji daje nadu. Deca je čitaju. Volim nešto što čini mislim "O, bilo je zabavno" ili "Hajde da damo sve od sebe ponovo". Želim da deca čitaju nešto što svetlije."

Trudim se da imam priliku da čujem priču direktno od umjetnika.

Kafanski prostor u kojem su bile izložene originalne slike
Ⓒ KAZNIKI

Osim prodaje, bavite se raznim aktivnostima kao što su izložbe originalnih slika, galerijski razgovori, knjižarski klubovi, talk show i radionice.

"Sada ima mnogo originalnih izložbi slikovnica. U to vrijeme imam priliku čuti priče direktno od umjetnika. Kakva razmišljanja imate kada pravite knjige i koliko to traje? Kada čujem priču pisca mislim da cu jos dublje procitati knjigu.Drago mi je da su svi koji su ucestvovali bili impresionirani i da su se vratili ozarena lica.Isto vazi i za pricanje u slikovnicama i drago mi je sto drzim takvu osećaj jedinstva."

Recite nam svoje buduće planove.

"U aprilu ćemo održati izložbu originalnih crteža izdavača "Mekurumu". Izdavača je pokrenuo sam urednik 4. To su originalni crteži četiri knjige objavljene u protekloj godini. To je izložba. Ovo je teško vrijeme za izdavače. Mislio sam da bi bilo sjajno da ih podržim."

Činjenica da ga je urednik sam započeo vjerovatno ima jak osjećaj prema njemu.

"Tako je. Siguran sam da je postojala knjiga koju sam želeo da objavim. Mislim da je postojala knjiga koju bih mogao da objavim da je ne može objaviti veliki izdavač. Zanimljivo je znati taj osećaj, zar ne Pošto knjige prave ljudi, u njima su uvek osećanja ljudi. Želite to da znate."

Želim da isporučim knjige koje su osobi zaista potrebne.

Recite nam o budućim razvojima.

„Voleo bih da ulažem stalne napore da povežem knjige i ljude. Ljudi koji dolaze u našu radnju žele da daju poklone takvoj deci, pa nam donesu svoja razmišljanja o tome kakve su knjige dobre. Svaku želim da pažljivo povežem knjige i ljudi da mogu ispuniti svoje želje."

Za razliku od narudžbe poštom, oni dolaze direktno u radnju.

„Da, većina ljudi traži i nada se knjizi koju će pročitati u takvim trenucima, kao što je knjiga koja se može opustiti kada spavate noću, ili slikovnica koja vas nasmeje sa svojim djetetom dok pričate. Dok to radim, mogu nekako osjetite ko je i kakva je sad situacija.Nije samo za odrasle nego i za djecu.Šta vas zanima i kakvu predstavu radite?dok slušate nešto slično preporučujem vam da probate ovu vrstu knjige.Sljedeći put kada dođete, jako mi je drago da čujem da je vaše dijete bilo prezadovoljno knjigom.Događaji su i način da povežete knjige sa ljudima, ali osnovna ideja je da se knjige predaju svakoj osobi. Želim da isporučim knjige koje su ljudima zaista potrebne."

Ⓒ KAZNIKI

"TEAL GREEN in Seed Village", prodavnica slikovnica u kojoj možete uživati ​​u čaju

• Lokacija: 2-30-1 Chidori, Ota-ku, Tokio
• Pristup / 4 minute hoda od stanice "Musashi-Nitta" na liniji Tokyu Tamagawa
• Radno vrijeme / 11: 00-18: 00
• Redovni praznik / ponedjeljak / utorak
• E-pošta / zeleno-zelena ★ kmf.biglobe.ne.jp (★ → @)

ホ ー ム ペ ー ジ

Pažnja Informacije o DOGAĐAJU mogu se otkazati ili odložiti u budućnosti kako bi se spriječilo širenje novih infekcija koronavirusom.
Molimo provjerite svaki kontakt za najnovije informacije.

Izdavač "Mekurumu" izložba
"Želim da dostavim knjige svoj djeci"

Model Vlak Modula LAYOUT AWARD2022
Turistička izložba

3. izložba lokalnih umjetnica: Izložba umjetnica u Kamati

Galerija Kishio Suga i Buddha Heian

Kishio Suga << Klima veze >> (dio) 2008-09 (lijevo) i << Ostaci Kannon Bodhisattve za rezbarenje u drvu >> Heian period (12. vek) (desno)

Ota Art Archives (OAA) 3 Takashi Nakajima

Prošla izložba Takashija Nakajima

お 問 合 せ

Odjel za odnose s javnošću i javno saslušanje, Odjeljenje za promociju kulturne umjetnosti, Udruženje za promociju kulture Ota Ward